Agavin sirup ili nektar pribavlja se iz stabla ove biljke, a koristi se kao prirodni zaslađivač.
Naziva ga se i aguamiel (medena vodica), jer ima blagi okus i svjetlu boju.
Rjeđi je od meda, ali je slađi, pa ga kod kuhanja treba još manje nego meda.
Drevni Asteci koristili su mješavinu agavinog sirupa i soli za zacjeljivanje rana, ali i kao melem kod infekcija kože.
I suvremena medicina potvrdila je prednosti agavinog sirupa u borbi protiv piogenih (gnojnih) i crijevnih bakterija.
Agavin se nektar dobiva iz agavinih listova. Režu se listovi stari između 7 i 14 godina.
Kad je od njih pribavljen sok, listovi se suše i samelju u prah.
Dobiveni sok se filtrira, a potom zagrijava na niskim temperaturama kako bi se odvojili polisaharidi od običnih šećera.
Glavni polisaharid sadržan u agavinom nektaru je inulin, koji se uglavnom sastoji od fruktoze.
Filtrirani sok varira od svijetlo do tamnožute boje, ovisno o načinu obrade.
Pakovanje: 350g
Iako je slabo poznat izvan granica Sjeverne Amerike, sirup koji se dobiva iz javorove kore jedan je od najukusnijih zaslađivača na svijetu.
Riječ je o tamnom slatkom biljnom soku koji se sakuplja u kasnu zimu i rano proljeće, kada drveće javora obiluje njime.
Nakon sabiranja, sok se termički obrađuje tako da voda ispari i da se dobije koncentrirani sirup.
Javorov sirup je visoko nutritivna namirnica.
Može sadržavati više antioksidansa od mnogih drugih namirnica koje se smatraju posebno bogate njima.
Glatke je teksture i jantarne boje, a svojim specifičnim slatkim okusom podsjeća na karamelu.
Pakovanje: 250ml